Na Svjetski dan zdravlja, 7. aprila 2021. godine, pridružujemo se novoj kampanji za izgradnju pravednijeg, zdravijeg, svijeta.

Naš svijet je pun nejednakosti.

Kao što je pandemija oboljenja COVID-19 naglasila, neki ljudi mogu da žive zdravije i imaju bolji pristup zdravstvenim uslugama od drugih i to u potpunosti zahvaljujući uslovima u kojima se rađaju, rastu, žive, rade i stare.

Širom svijeta, neke grupe se bore da prežive sa malim dnevnim prihodima, imaju lošije uslove stanovanja i obrazovanja, manje mogućnosti zapošljenja, veću neravnopravnost između polova i imaju mali ili nikakav pristup bezbjednom okruženju, zdravstveno-bezbjednoj vodi, vazduhu i hrani i zdravstvenim uslugama. To dovodi do nepotrebne patnje, bolesti i prijevremenih smrti koje se mogu izbjeći. Sve ovo šteti našim društvima i ekonomijama.

To nije samo nepravedno – to je moguće spriječiti.

Zbog toga se 7. aprila, na dan obilježavanja Svjetskog dana zdravlja 2021. godine, globalno pozivaju lideri da osiguraju da svi imaju uslove za život i rad koji pogoduju dobrom zdravlju. Istovremeno, apeluje se na lidere da nadgledaju nejednakosti u zdravstvu i da osiguraju da svi ljudi mogu da pristupe kvalitetnim zdravstvenim uslugama, onda kada im trebaju i na mjestima gdje im trebaju.

COVID-19 je teško pogodio sve zemlje, ali je njegov uticaj bio najoštriji u onim zajednicama koje su već bile ugrožene i koje su izloženije bolesti, jer su imale manje šanse za pristup kvalitetnim zdravstvenim uslugama i bilo je vjerovatnije da će trpjeti negativne posljedice mjera sprovedenih za suzbijanje pandemije.

Dodatne poruke ove kampanje naslanjaju se na osnovnu proklamaciju da je „vrijeme da izgradimo pravedniji i zdraviji svijet, za sve i svugdje“:

• „Svjetski dan zdravlja je. Vrijeme je da izgradimo pravedniji i zdraviji svijet, za sve i svugdje.

• „COVID-19 nam je pokazao da niko nije bezbjedan dok svi nijesu bezbjedni. Vrijeme je da izgradimo pravedniji i zdraviji svijet, za sve i svugdje.“

• „Slažemo se da je zdravlje pravo, a ne privilegija. Vrjieme je da izgradimo pravedniji i zdraviji svijet, za sve i svugdje.“

• „Moramo zaustaviti diskriminaciju i isključivanje. Vrijeme je da izgradimo pravedniji i zdraviji svijet, za sve i svugdje.“

• „Moramo učiniti da COVID-19 vakcine, testovi i liječenje budu dostupni svima. Vrijeme je da izgradimo pravedniji i zdraviji svijet, za sve i svugdje.“

• „Moramo obezbijediti zdravstvene usluge u svim zajednicama. Vrijeme je da izgradimo pravedniji i zdraviji svijet, za sve i svugdje.“

 

Dostupnost zdravstvene zaštite je jedno od osnovnih prava svakog čovjeka bez obzira na pol, rasnu ili vjersku pripadnost, socijalno ili ekonomsko stanje ili političko uvjerenje. Nejednakosti u zdravlju predstavljaju značajan javnozdravstveni problem i posljedica su nejednakih životnih mogućnosti, kako u porodici i lokalnoj zajednici tako i na radnom mjestu. Neke nejednakosti u zdravlju mogu se pripisati biološkim razlikama ili sopstvenim izborima, dok se druge pripisuju okolini i spoljnim faktorima koji su izvan kontrole pojedinaca. Nejednakosti u zdravlju mogu nastati  direktno kao posljedica društveno-ekonomskih faktora kao što su siromaštvo, nepravilna ishrana, zagađena okolina, rizično ponašanje ili indirektno kao posljedica nedostupnosti zdravstvene zaštite. Svjetska zdravstvena organizacija ističe da je unapređenje zdravlja moguće primjenom zdravih stilova života i smanjenjem faktora rizika po ljudsko zdravlje. Jednako je važno razvijati zdravstveni sistem koji pravično unapređuje zdravstvene ishode, čije usluge odgovaraju potrebama korisnika, koji je finansijski održiv i počiva na politici i praksi „neisključivanja” tj. dostupan je, pristupačan i djelotvoran.

Pandemija bolesti COVID-19 najviše je uticala na one zajednice koje su već bile ugrožene siromaštvom i ograničenim pristupom zdravstvenim uslugama, a time i na povećanje socijalnih i nejednakosti u zdravlju. Ove godine Svjetski dan zdravlja podsjeća na pravo na zdravlje za sve i poziva ljude da grade zdraviji svijet. Važno je razvijati zdravstvenu politiku unutar zdravstvenog sistema u kojoj se vodi računa o socijalnom, ekonomskom i ekološkom blagostanju.

Uticaj socio-ekonomskih determinanti na zdravlje:

• Predviđa se porast siromaštva na globalnom nivou (prvi put u posljednjih 20 godina).
• Smanjena je mogućnost ostvarenja 12 ciljeva održivog razvoja do 2030. godine (svijet bez siromaštva, svijet bez gladi, dobro zdravlje, kvalitetno obrazovanje, rodna ravnopravnost, čista voda i sanitarni uslovi, dostupna i obnovljiva energija, dostojanstven rad i ekonomski rast, industrija inovacije i infrastruktura, smanjenje nejednakosti, akcija za klimu, održivi gradovi i zajednice, odgovorna potrošnja i proizvodnja, život pod vodom, život na zemlji, mir, pravda i snažne institucije, partnerstvom do ciljeva).
• Za 60% stanovništva u pojedinim zemljama nijesu dostupne osnovne zdravstvene usluge.
• Više od milijardu ljudi živi u siromaštvu i lošim higijenskim uslovima, suočeni su sa povećanim rizicima širenja korona virusa, obolijevanja i umiranja.
• Postoji razlika od 18 godina u očekivanom životnom vijeku između zemalja sa visokim i niskim prihodima.
• Prema podacima SZO iz 2016. godine, više od 15 miliona prijevremenih smrti usljed nezaraznih bolesti (HNB) dogodilo se u zemljama sa niskim i srednjim prihodima.
• Obolijevanje od raka je češće kod siromašnijeg stanovništva.
• Stopa smrtnosti mlađih od pet godina je osam puta veća u Africi nego u Evropskom regionu.

Istraživanja pokazuju da socijalne determinante zdravlja imaju 50% više uticaja na zdravlje nego zdravstvena zaštita ili izbor načina života.

Socijalne determinante zdravlja koje mogu uticati na jednakost u zdravlju:

• Zarada i socijalna zaštita
• Obrazovanje
• Nezapošljenost i nesigurnost posla
• Uslovi radnog okruženja
• Način ishrane
• Uslovi životne sredine
• Rani razvoj djeteta
• Socijalna inkluzija
• Nediskriminacija
• Pristup zdravstvenim uslugama.

 

Pozitivni uticaj na socijalne determinante zdravlja od ključnog je značaja za poboljšanje zdravlja i smanjenje nejednakosti u zdravlju. Partnerstvo vladinog sa nevladinim sektorom, bolja informisanost cjelokupnog stanovništva (posebno ranjivih grupa o njihovim pravima na zdravlje), udruživanje u ostvarivanju prava i pomoć nevladinih organizacija u zaštiti prava mogu postaviti korisnika „u centar” zdravstvenog sistema – što je prioritet njegovog razvoja i funkcionisanja.